Kada je rođen u Tovarniku, 13. lipnja 1873. godine, kažu da je babica rekla njegovoj majci: „Ovaj vaš mali bit će veliki čovjek, njegovo će ime mnogi spominjati, ali mnogo će i trpjeti.“

Kada je imao dvije godine, odselio se s roditeljima u Zagreb pa je znao reći da je Bunjevac podrijetlom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem.

Na polju književnosti Matoš je bio nosilac liberalno-demokratskog duha sa snažnim hrvatskim osjećajem. U život tadašnje polukolonijalne Hrvatske unosio je razvijen estetski kriterij napredne građanske Europe iskazujući pri tome veliku osobnu nadarenost.

Neimaština i potucanje od nemila do nedraga dali su pečat životu tog stalnog emigranta, boema i beskućnika koji je obilazio München, Ženevu, Pariz i Beograd družeći se s mnogim poznatim osobama književnog svijeta. U Zagrebu, gradu svoga djetinjstva i velike ljubavi ispisao je svoje najljepše stranice. Bio je u stalnoj borbi s okoštalim strukturama svoga vremena. Sav Matošev rad, osim rijetkih iznimaka, nastao je kao reakcija na tuđe nazore i misli te otpor prema njima.

Bez Matoša i njegove oštrine, zajedljiva jezika, uspon hrvatskog literarnog izričaja bio bi gotovo nezamisliv.

Spomenimo samo neke nezaboravne pjesme Antuna Gustava Matoša: Jesenje veče, Notturno, Samotna ljubav, Djevojčici mjesto igračke, Utjeha kose, 1909., Iseljenik...

izvor: www.laudato.hr

Povodom stote obljetnice smrti ovog velikana u predvorju škole izložen je plakat dok su u školskoj knjižnici izloženi neki primjerci Matoševa stvaralačkog opusa.