IN MEMORIAM
Učiteljica Marija Valentić (1956. – 2025.)

S dubokom tugom i iskrenom zahvalnošću opraštamo se od naše umirovljene učiteljice njemačkog jezika, naše Marije Valentić, koja je zauvijek ostavila trag u srcima svojih učenika, kolega i svih koji su je poznavali. Marija je rođena 20.07.1956. godine u Orahovici, osnovnu školu i Gimnaziju je završila u Orahovici, studij njemačkoj jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Cijeli svoj radni vijek kao učiteljica njemačkog jezika provela je u Kaptolu, gdje je radila od 1977. do 2013. godine. U Kaptol ju je doveo prof. i nekadašnji ravnatelj škole Mato Nosić koji ju je upoznao sa suprugom Ivanom i koji je tom prigodom rekao da će joj biti vjenčani kum, ako joj bude suprug. Tako je i bilo. Oduvijek je voljela rad s djecom, Kaptol i kaptolačku školu. Neizmjerno je bila ponosna na svoje učenike, a posebno na one koji su bili zainteresirani za učenje njemačkog jezika i na njihove uspjehe na državnim natjecanjima. Njihov uspjeh bio je i njezin uspjeh. Vodila ih je i kući kako bi ih pripremala za natjecanja. Uvijek dostupna i spremna pomoći, nikada nije gledala na sat niti štedjela svoje vrijeme. Učenici su znali da se mogu osloniti na nju – za savjet, ohrabrenje ili samo topli osmijeh.

Ni odlazak u mirovinu nije ju udaljio od škole. Naprotiv, nastavila je biti njezin važan dio: redovito se odazivala svim svečanostima, pratila rad škole, radovala se našim uspjesima i dijelila s nama važne trenutke. Njezina prisutnost bila je znak prave odanosti i ljubavi prema zajednici kojoj je pripadala.

Za sobom je ostavila neizbrisiv trag – ne samo u znanju koje je prenijela, nego i u vrijednostima koje je živjela. Svi koji su imali sreću učiti od nje ili raditi s njom znaju da je ostavila dio sebe u svakome od nas. Zauvijek ćemo je pamtiti po toplini, iskrenom osmijehu i riječima koje su hrabrile.

Hvala Vam, draga učiteljice, što ste nam pokazali da učitelj nikada ne prestaje biti učitelj – ni kada zatvori vrata učionice. Ostat ćete zauvijek dio naše škole i dio nas.

Počivajte u miru s osmijehom koji je toliko puta grlio ovu školu!”

Skip to content